Crvenilo je glavni simptom upale na koži, koja može imati različite uzroke u podlozi i zahtjeva drugačiji pristup u njezi, a nerijetko i liječenje. Osim toga, uz samo crvenilo, puno toga nam o uzroku upale može reći i njegova lokalizacija, kao i neki popratni simptomi i senzacije. U svakom je slučaju vrlo bitno potražiti pomoć liječnika kod bilo kakvog dugotrajnog i akutnog crvenila, a mi vam kroz svoju seriju članaka pobliže prikazujemo određene dermatoze kako biste i sami sebi mogli postaviti prava pitanja i potražiti pomoć liječnika ako je potrebna. Iz tog razloga danas pričamo o perioralnom dermatitisu.
Što je perioralni dermatitis i zašto nastaje?
Perioralni dermatitis je kronična upalna dermatoza kože lica. Javlja se na području oko usta, a katkad se širi i do nosa i očiju. Perioralni dermatitis je prepoznatljiv po crvenim kvržicama koje sliče prištićima te se uobičajeno pojavljuju na nazolabijalnim linijama i izazivaju osjećaj žarenja, svrbeži i zatezanja kože. Glavninu oboljelih čine žene mlađe i srednje dobi, no pojava perioralnog dermatitisa moguća je i kod djece i muškaraca.
Etiopatogeneza perioralnog dermatitisa je nejasna, s raznolikim potencijalnim endogenim i egzogenim čimbenicima nastanka. Kod velikog dijela bolesnika otkrivena je poveznica između lokalne primjene kortikosteroida, u liječenju seborejičnog dermatitisa, rozaceje ili akni, i pojave perioralnog dermatitisa. Naime, ljudi oboljeli od perioralnog dermatitisa imaju inicijalno narušenu epidermalnu barijeru kože, a lokalni kortikosteroidi dovode do daljnjeg pogoršanja. Dolazi do povećanog transepidermalnog gubitka vode i sporijeg oporavka barijere kože. Količina epidermalnih lipida, uključujući ceramide, je smanjena, a isto vrijedi i za kolagenska i elastinska vlakna. Vjeruje se da upotreba lokalnih kortikosteroida oštećuje zid folikula dlake što prethodi nastanku edema u stanicama folikula.
Razvoju perioralnog dermatitisa može prethoditi i pretjerana upotreba hidratantnih krema, naročito na bazi parafina i vazelina, dovodeći do okluzije i iritacije folikula. Kao rezultat, epidermalna barijera postaje disfunkcionalna te dolazi do edema stratum corneuma i povećanog transepidermalnog gubitka vode što se očituje osjećajem zatezanja i suhoće kože.
Perioralni dermatitis može se manifestirati i kao posljedica uporabe dekorativne kozmetike, krema za zaštitu od sunca, fluoriranih pasta za zube, pa čak i bakterijskih ili gljivičnih infekcija. Hormonalne promjene također su jedan od mogućih uzroka zbog pogoršanja tijekom predmenstruacijskog razdoblja, trudnoće ili korištenja oralnih kontraceptiva. Nerijetko dolazi i do pogoršanja simptoma nakon izlaganja UV zrakama, toplini ili vjetru.
Kako liječiti perioralni dermatitis?
Kod liječenja perioralnog dermatitisa potreban je individualni pristup ovisno o težini bolesti, a najvažnije je identificirati i ukloniti moguće uzroke. Liječenje obično započinje 'nultom terapijom', što podrazumijeva potpuni prestanak korištenja svih topikalnih lijekova i kozmetičkih sredstava, pogotovo kortikosteroida i kozmetike na bazi parafina i vazelina. ’Nulta terapija' može biti dovoljna u liječenju blagih oblika perioralnog dermatitisa, no posebnu pozornost je potrebno obratiti na bolesnike kod kojih je perioralni dermatitis izazvan kortikosteroidima jer nakon prestanka njihovog korištenja nastupa prvotno pogoršanje bolesti poznato kao „rebound fenomen“.
Ako nakon nekoliko tjedana primjene 'nulte terapije' ne nastupi poboljšanje, uvodi se lokalna terapija. Mnogi lokalni pripravci pokazali su se uspješnima u liječenju perioralnog dermatitisa, a najčešće korišteni su metronidazol, eritromicin, azelaična kiselina i adapalen.
Kod težih oblika bolesti, kada nakon nekoliko tjedana primjene lokalne terapije ne dolazi do željenog efekta, pribjegava se sustavnoj terapiji u trajanju od 6 do 8 tjedana, a u iznimnim slučajevima i dulje. U sustavnom liječenju perioralnog dermatitisa najčešće su korišteni oralni tetraciklini (minociklin ili doksiciklin), osim kod djece mlađe od 8 godina, trudnica i osoba osjetljivih na tetracikline kada se u svrhu sustavne terapije primjenjuju oralni makrolidi (eritromicin ili rjeđe klaritromicin). U rijetkim slučajevima kada se perioralni dermatitis pokaže refraktornim na bilo koju drugu terapijsku opciju koristi se izotretinoin.
Kod liječenja perioralnog dermatitisa najvažnije je identificirati i ukloniti moguće uzroke, a uz odgovarajući oblik terapije u većini slučajeva postiže se potpuna regresija simptoma. Stoga je od velike važnosti reagirati na vrijeme i ne odgađati posjet dermatologu koji će vam postaviti ispravnu dijagnozu i propisati adekvatnu terapiju. Od velike je važnosti i svesti korištenje kozmetike na minimum da bi se spriječila jača upala kože.
Što koristiti za svakodnevnu njegu?
Ako je vaša koža sklona upalama, preporučuje se korištenje Skintegrine Spectre koja je hipoalergena serumska emulzija emolijentnog tipa namijenjena posebice njezi kože oštećene hidrolipidne barijere i smanjene funkcije. Koža sklona dermatitisu kandidat je za Spectru koja svojim potentnim protuupalnim sastojcima kožu umiruje i hrani rezultirajući smanjenom osjetljivošću i upalom kože.
Literatura:
- Bukvic Mokos, Zrinka & Kummer, Ana & Mosler, Elvira & Ceovic, Romana & Basta-Juzbašić, Aleksandra. (2015). Perioral dermatitis: Still a therapeutic challenge. Acta clinica Croatica. 54. 179-85.
- Searle, Tamara & Ali, Faisal & Al-Niaimi, Firas. (2021). Perioral dermatitis: Diagnosis, proposed etiologies, and management. Journal of Cosmetic Dermatology. 20.
- Periša, D. & Brajac, Ines & Kastelan, Marija. (2012). Perioral dermatitis as a consequence of prolonged use of topical corticosteroids. Medicina Fluminensis. 48. 101-105.